Ograničenost

Formalna religioznost mi nikad nije bila jača strana: to pripisujem mom komunisticko-religioznom vaspitanju, kao i činjenici da ne postoje validni, naučni dokazi za bilo šta od onoga o čemu religija priča. Međutim, uvek sam verovao da je ljudski um ograničen, tj. da se progres odvija u ograničenom polju: postoje stvari koje nisu dane ljudskom umu da spozna, te o njima ne vredi pisati, niti razmišljati. Verujem da ovo jeste religioznost, u nekom dubljem, intimnom smislu.

Zastarele vesti

Kad sam bio klinac, uživao sam da čitam stare novine: u našoj kući uvek je bilo starih novina, tako da sam ih uzimao na svežnjeve, sakrivao se negde u ćošak, i čitao. Sećam se da je moja najveća fascinacija iz tih dana bila: kako može nešto da bude Novo (oglasi za nove proizvode u novinama), kad su novine u kojima se ti oglasi nalaze od pre tri meseca?

Polovina života

Napunivši 30 godina, obhrvao me je snažan osećaj da sam na polovini svog života (ili je to bila trećina? Ne mogu tačno da se setim): promenio sam društvenu sredinu (došao u Ameriku), bolje rečeno civilizaciju, mladost je ostala negde zamnom, a stvarno dosadni deo mog života je počeo: ne znam da li je to zbog toga što sam došao u Ameriku, ili bi se to i inače desilo?

Kompozitne nacije

Tzv. kompozitne nacije tj. nacije gde većinu stanovništva čine doseljenici (SAD, Australija, Novi Zeland, Kanada) ili nisu nacije kao takve, ili su nacije par excellence. Objašnjenje: stanovnici tih zemalja ne pripadaju istim narodima, čak ni istim rasama, ali, kad Kinez kaže da je Amerikanac, to zvuči uverljivije nego kad, npr. Bosanac kaže da je Nemac.