Snježana Kordić, lingvista iz Osijeka, u svojoj knjizi „Jezik i nacionalizam“ piše o tome da se u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori govori istim jezikom.
Kordić je u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ izjavila da se ovi narodi međusobno razumiju i da govore jednim jezikom.
Ona napominje kako je u lingvistici definisano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81 odsto osnovnog rečničkog blaga zajedničko. „A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci, kad govore standardnim jezikom, imaju 100 odsto zajedničko osnovno rečničko blago“, kazala je Kordić.
Pre nekoliko godina Kordić je bila optužena da „potkopava temelje hrvatske države“ zbog svojih radova i stavova o jeziku.
Ona kaže da je do toga došlo jer „domaći jezikoslovci uveravaju ljude da država i nacija ne može postojati ako nema zaseban jezik sa zasebnim imenom.
„To je, naravno, besmislica jer inače ne bi postojala čak ni američka država i nacija, ne bi postojala švajcarska nacija i država, ni kanadska, argentinska…“, smatra Kordić.
Lingvistički dokazi o postojanju zajedničkog jezika ne ugrožavaju postojanje zasebne države
„Čovek stvarno mora biti potpuno neuk, da ne kažem slep, pa da misli da lingvistički dokazi o postojanju zajedničkog standardnog jezika ugrožavaju postojanje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore kao četiri zasebne države, ili da ugrožavaju postojanje četiri nacije“, smatra Kordić.
Kordić u svojoj knjizi navodi kako se radi o standardnom jeziku koji je policentričan, odnosno da nekoliko nacija govori istim jezikom pa on ima nekoliko centara. „Sve četiri varijante su ravnopravne, nije jedna od njih nekakav `pravi` jezik, a druga `varijacija` tog jezika.
Policentrični su svi svetski jezici, a i brojni drugi. Razlike između njihovih varijanti su često veće nego u našem slučaju“, smatra.
Jezička netolerancija je politički prihvatljiva maska za netoleranciju prema drugoj naciji
Lingvistkinja naglašava da pojedinci koji razdraženo reaguju na neke reči koje prepoznaju kao znak druge nacije izražavaju jezičku netoleranciju.
Ona se slaže s tim da je jezička netolerancija često politički prihvatljiva maska za netoleranciju prema drugoj naciji. „Ta maska se koristi jer je u današnjim društvima politički prihvatljivije govoriti o jezičkoj čistoći nego govoriti direktno o neprijateljstvu prema drugoj naciji“, kazala je.
„Tipično je da mislimo da nacionalizam postoji uvek samo kod drugih, a naš nacionalizam prikazujemo kao ‘patriotizam’, koristan i neophodan“, kazala je Kordić.
Kordić smatra da su hrvatski lektori postali cenzori. „Ono što rade domaći lektori, to nije posao lektora, nego cenzora. Ni u kom slučaju lektori u inostranstvu ne vrše odstrel eči navedenih na nekakvim listama nepodobnosti, a upravo to čine domaći lektori“, smatra Kordić u izjavi za „Slobodnu Bosnu“.
